Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings due to failure to examine objective impossibility of house construction.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against the second-instance judgment, quashing both the district and county court decisions. The lower courts had ruled that the plaintiff's tenancy rights expired because he failed to build a house within eight years, citing the Civil Obligations Act. However, the Supreme Court found this error because the courts failed to investigate whether the plaintiff was objectively unable to build due to war, high credit costs, and relocation. Consequently, the case was remanded to the first-instance court to determine if objective impossibility existed, which would prevent the expiration of tenancy rights.
Legislator-Regeste
KI-generiertčl. 9. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo; čl. 137. Zakona o obveznim odnosima: When determining the expiration of tenancy rights, courts must examine objective impossibility of fulfilling construction obligations; failure to do so constitutes a material law error requiring remand.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1215/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz V., protiv tuženika "Hrvatske šume" JP za gospodaranje šumama i šumskim zemljištima u RH, Zagreb, Uprava šuma Vinkovci, te umješaća na strani tuženika A. D., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz V., radi prodaje stana, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. ožujka 1997. br. Gž 357/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. prosinca 1996. br. P 1473/93-26, u sjednici održanoj dana 5. studenog 1998.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija, ukidaju presude Županijskog suda u Osijeku od 13. ožujka 1997. br. Gž 357/97- 2 i Općinskog suda u Vinkovcima od 17. prosinca 1996. br. P 1473/93-26, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:
"I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Tuženo je JP za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u RH "Hrvatske šume" Z. - Uprava šuma V., dužno je prodati tužitelju K.J. iz V., sada u Zagrebu etažni stan, površine 107,42 m5 u višestambenoj zgradi - neboderu u V., na ... katu, stan broj ..., koji se sastoji od predsoblja, dnevne sobe, sobe, spavaće sobe, dječje sobe, kuhinje, kupaone, WC-a, smočnice i dva balkona kao i drvarnice i zajedničkih uređaja koji pripadaju uz ovaj stan u razmjernom dijelu prema vrijednosti stana u odnosu na druge stanove sagrađenoj na kč.br. 767/160 upisanoj u zk.ul.br. 241 k.o. V. za kupovnu cijenu od ... kn, uz obročnu otplatu u mjesečnim obrozima kroz 30 godina, time da prvi obrok i učešće iznosi ... kn plativ u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a slijedeće mjesečne obroke najkasnije do 15-tog u mjesecu počevši od slijedećeg mjeseca iza dospijetka prvog obroka - učešća sve prema obračunu vještaka na dan presude uzimajući u obzir sve olakšice kao i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu te naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Za slučaj da se steknu uvjeti za revalorizaciju pojedinog obroka tužena je dužna pravodobno obavijestiti tužitelja o revalorizaciji. Ova presuda zamjenjuje Ugovor o kupnji stana."
II. Tužitelj K.J. dužan je naknaditi umješaču A.D. troškove postupka u iznosu od 1.661,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu djelomično preinači u smislu navoda revizije, podredno da se istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Tužitelj je podnio tuženiku zahtjev za kupnju stana u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92), ali je tuženik odbio da sa tužiteljem sklopi ugovor o prodaji spornog stana, pa je tužitelj pokrenuo nazočnu parnicu u smislu odredbe čl. 9. st. 2. istog Zakona.
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:
Tužitelj je dne 27. listopada 1989. godine podnio molbu Radničkom savjetu tuženika "za otkaz stanarskog prava" radi daljnjeg članstva u stambenoj zadruzi K., te je Radnički savjet tuženika donio Odluku od 30. 10. 1989. godine br. 770/89, kojom se tužitelju K.J. daje otkaz stanarskog prava na spornom stanu, te da će se otkaz stanarskog prava ostvariti danom stjecanja mogućnosti useljenja u porodičnu kuću (str. lista 11 spisa).
Sud drugog stupnja prihvaćajući navedeno utvrđenje suda prvog stupnja i imajući u vidu, da je tužitelj dobio stambeni kredit, prihvatio je ocjenu suda prvog stupnja, da je tužitelju u smislu odredaba čl. 95. i 96. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92) sporazumno prestalo stanarsko pravo na spornom stanu jer je istekao primjeren rok za njegovo iselenje u smislu odredbe čl. 358. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96), s obzirom na protek vremena od osam godina u kojem je tužitelj mogao izgraditi kuću.
Međutim, između stranaka nije bio sporan samo rok za iselenje, kojeg su ocjenili sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe čl. 358. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, već i nemogućnost ispunjenja obveze tužitelja da izvrši svoju obvezu glede izgradnje kuće iz objektivnih razloga u smislu odredbe čl. 137. ZOO. Naime, tužitelj je u postupku pred sudom prvog stupnja, kao i u žalbi tvrdio, da je došlo do nemogućnosti ispunjenja njegove obveze iz objektivnih razloga (ratno stanje, visina stambenog kredita i premještaj), a što sudovi nižeg stupnja nisu raspravili iako se radi o odlučnoj okolnosti za donošenje zakonite presude u ovom sporu.
Ovo iz razloga, jer je u smislu odredbe čl. 9. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bilo potrebno utvrditi, da li je tužitelju na spornom stanu prestalo stanarsko pravo na spornom stanu i po kojem zakonskom osnovu.
Stoga je valjalo zbog pogrešne primjene materijlanog prava ukinuti presude sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U nastavku postupka sud prvog stupnja će raspraviti i utvrditi, da li je tužitelj iz objektivnih razloga u smislu odredbe čl. 137. Zakona o obveznim odnosima, bio u mogućnosti da ispuni svoju obvezu glede izgradnje kuće u kojem slučaju nebi tužitelju prestalo stanarsko pravo na spornom stanu, a nakon toga će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 5. studenog 1998.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.