Croatian Supreme Court dismisses appeal in property co-ownership case due to claim value under 8,000 dinars. Appeal rejected as inadmissible under civil procedure law. Court upheld lower court ruling on co-ownership rights. Appeal rejected as inadmissible due to claim value under 8,000 dinars. Court upheld lower court ruling on co-ownership rights.
Legislator-Zusammenfassung
KI-generiertThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment establishing co-ownership rights in real estate. The defendant argued for a retrial based on procedural errors and misapplication of law, but the court found the appeal inadmissible because the claimed value was under 8,000 dinars. Consequently, the original judgment confirming the plaintiff's 1/2 share and the defendant's obligation to pay costs was upheld.
Legislator-Regeste
KI-generiertČl. 382. st. 3. ZPP; Čl. 392. ZPP: In property disputes not involving monetary claims, delivery of goods, or specific performance, an appeal is inadmissible if the claimed value does not exceed 8,000 dinars.
Schlagwörter
KI-generiertZitierte Gesetzesbestimmungen
KI-generiertVolltext
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 236/1992-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz N., zastupana po punomoćniku K. M., odvjetniku iz B., protiv tuženika M. M. iz S., Njemačka, zastupan po punomoćniku K. B., odvjetniku iz B., radi utvrdjenja prava suvlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 1991. br. Gž-1528/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 28. prosinca 1990. br. P 1030/90, u sjednici održanoj dana 2. travnja 1992,
r i j e š i o j e :
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom utvrdjeno je, da su nekretnine opisane u točki I izreke suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela, te da u ostavinsku imovinu iza pok. J. M. ulaze nekretnine opisane pod točkom I izreke u preostaloj 1/2 dijela (točka II izreke), te tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.360,00 tadašnjih din (sada HRD).
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.
Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio pravovremenu i potpunu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji je temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP), u vezi odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama ZPP koji je stupio na snagu 21. IV 1990. pa je mjerodavan u pogledu ovog spora u kojem je tužba podnesena dana 24.IX 1990. - revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe (a u takve sporove nesumnjivo spada i predmetni spor)
- ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 8.000,00 tadašnjih dinara koja odgovara vrijednosti 8.000 HRD.
Kako je tužiteljica u tužbi označila vrijednost predmeta spora sa 5.000,00 tadašnjih din (koja odgovara vrijednosti 5.000 HRD) proizlazi pozivom na ranije izložene mjerodavne odredbe ZPP, da izjavljena revizija u ovom predmetu nije dopuštena, pa je stoga odlučeno kao u izreci odnosno revizija tuženika je odbačena (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 2. travnja 1992.
Predsjednik vijeća:
Djordje Bjegović v.r.